Voćne kašice
Voćem se smatraju svi jestivi plodovi biljaka koji sadrže fruktozu, odnosno voćni šećer. Još naše pretke na konzumaciju voća potaknuo je njihov slatki okus. Iskustvo ih je, naime, naučilo da je slatkoća najvjerojatnije jamstvo da plod nije otrovan. Osim fruktoze, u voću se mogu nalaziti i drugi šećeri (glukoza, saharoza), a svi oni daju sladak okus i energiju. Voće je odličan izvor brojnih drugih hranjivih sastojaka: vitamina C, karotenoida, folne kiseline, antioksidanata i prehrambenih vlakana.
Voće se uvodi zadnje
Pri uvođenju novih namirnica u prehranu dojenčeta upravo zbog svoje slatkoće voće više nije na prvome mjestu. Nove smjernice, naime, preporučuju uvođenje voća na samom kraju, kad smo u prehranu dojenčeta već uveli većinu povrća, mesa i ribe.
Pokazalo se da dojenčad lakše prihvaća okuse povrća i drugih manje slatkih namirnica ako ih sa slatkim okusima upoznamo kasnije. Jedini okus koji dojenčad donosi sa sobom na svijet jest, naime, okus za slatko. Kad smo u prošlosti dojenčadi kao prvo jelo ponudili kašicu od jabuka ili zgnječenu bananu, većinom smo kasnije imali velike probleme s uvođenjem povrća. Osim toga, i razdoblje isključivog dojenja produžuje se do šestoga mjeseca, a kasnije je najvažnije uvesti meso i ribu kao jedini dobar izvor željeza koji je dojenčetu u toj dobi nužno potreban, naime njegove su zalihe u tkivu ispražnjene. Kad bismo u dobi od šest mjeseci počeli uvoditi najprije voće, onda bi povrće i meso došli na red od osmog ili devetog mjeseca. U tom razdoblju kod dojenčeta bi se već razvila anemija zbog nedostatka željeza, a s njom i loš apetit dojenčeta, što bi još više otežalo uvođenje miješane prehrane.
Stoga se žitno-voćne kašice počinju uvoditi u prehranu dojenčeta tek nakon uvođenja povrća, mesa i žitarica. Voćni sok možemo doduše početi dodavati u povrtno-mesne kašice i ranije jer sadržaj vitamina C, koji se nalazi u soku, poboljšava apsorpciju željeza. Najbolje je pritom upotrebljavati svježe iscijeđene sokove koji se u količini od 2 do 3 žlice umiješaju u kašicu od povrća, mesa i krumpira.
Dva mjeseca nakon uvođenja miješane prehrane vrijeme je da se treći mliječni obrok zamijeni žitno-voćnom kašicom i da dojenče stvarno upozna voće. Budući da je voće siromašno bjelančevinama, a i žitarice sadrže samo manju količinu bjelančevina, žitno-voćna kašica može biti samo dopuna drugim obrocima bogatim bjelančevinama. Ali, žitno-voćna kašica bogata je manganom, bakrom, cinkom te vitaminima B6 i C. Ako žitno-voćnoj kašici dodamo još žličicu svježeg sira ili običnog jogurta, obrok postaje bogatiji bjelančevinama.
Zobene pahuljice s marelicama
- 20 g zobenih pahuljica
- 90 ml vode
- 100 g marelica
- 5 g ulja uljane repice
Priprema:
Zobene pahuljice skuhajte u vodi, svježe i zrele marelice zgnječite ili nasjeckajte te ih umiješajte u skuhane i malo ohlađene pahuljice. U kašicu umiješajte još žličicu ulja uljane repice i ponudite dojenčetu. Kad prvi put upoznajete dojenče s marelicom, ponudite je najprije u prokuhanom obliku.
Kruška s pšeničnom krupicom
- 15 g pšenične krupice
- 100 ml vode
- 100 g oguljene kruške
- 15 ml soka od ribiza
- 5 g ulja uljane repice
Priprema:
Ogulite krušku, narežite je na komadiće i na brzinu prokuhajte da malo omekša. Komadiće kruške izvadite iz vode i zgnječite, a u ostatak vode zakuhajte pšeničnu krupicu. Kad se krupica malo ohladi, umiješajte kašicu od krušaka, sok od ribiza i žličicu ulja te ponudite dojenčetu.
Riža s bananom i avokadom
- 20 g riže
- 60 g banane
- 30 g avokada
- 15 ml soka od naranče
Priprema:
Skuhajte rižu u vodi. Zrelu bananu i avokado zgnječite vilicom i dodajte riži kad se malo ohladi. Možete također dodati žlicu svježe iscijeđenog soka od naranče.
