Početna > Prehrana dojenčadi > Važnost hrane u najranijem razdoblju > Voće primjereno za dojenčad

Voće primjereno za dojenčad

O voćnim kašicama i o tome kako ih pripremiti i kada ih početi davati već smo pisali. Preporučili smo da žitno-voćne kašice u prehranu dojenčeta počinjemo uvoditi tek nakon povrća, mesa i žitarica. Treći obrok koji će zamijeniti prijepodnevno ili poslijepodnevno dojenje u obliku voćno-žitne kašice ili voćno-mliječne kašice bit će idealan prijelazni obrok prije ručka, odnosno večere.

Nove smjernice ne ograničavaju voće ni prilikom uvođenja miješane hrane. Ranije smo govorili da se bobičasto voće ne nudi dojenčadi jer se smatra namirnicom koja često uzrokuje alergiju. I kivi je također jedna od namirnica koja može uzrokovati alergiju. Danas su stručnjaci na osnovi brojnih ispitivanja utvrdili da, na žalost, ne možemo spriječiti razvoj alergije ako potencijalno opasne namirnice ne uvodimo u prehranu. Stoga vrijedi pravilo da najprije ponudimo prokuhano voće, a potom nakon nekoliko dana jednaku vrstu voća sirovu.

Ljeto polako pruža ruku jeseni i to je vrijeme kad voća stvarno imamo u izobilju. Ako imate dojenče ili malo dijete koje voli voće, što više voća spremite u zamrzivač ili skuhajte marmeladu sa želiranim šećerom. Znam, sada ćete reći da je marmelada koncentrat šećera! Imate pravo te je stoga vrlo važno kako upotrebljavate marmeladu. Žličica odlične marmelade od marelica koju ste pomoću želiranog šećera i štapnog miksera kuhali samo 10 minuta, pomiješana s čašom običnog jogurta ili svježeg sira, stvorit će čudo i izuzetno dobar obrok. Marmelada je odlična i u mliječnoj zobenoj kašici.

U nastavku još nekoliko riječi o ljetnom voću, prvenstveno o onome što sadrži.

Marelice

Marelice imaju baršunastu narančastoružičastu kožicu i kašasto mirisno meso s malo soka. Domovina marelica je Kina. U Europu ih je donio Aleksandar Veliki.

Marelice se beru kad su odgovarajuće zrele jer prerano ubrane neće sazreti. Ako kupujemo marelice, uvijek odaberimo čvrste narančastoružičaste plodove, a zelene ostavimo jer će okus biti neizrazit. Nekoliko dana možemo ih čuvati na sobnoj temperaturi ili najviše tjedan dana u plastičnoj vrećici u hladnjaku.

Marelice sadrže izuzetno puno beta-karotena (antioksidant), rudnih tvari i vitamina A. Energetska vrijednost marelica je mala, naime 1 plod (65 g) sadrži samo 20 kcal/84 kJ.

Marelice se suše barem tako često kao smokve i šljive. Sušene su bogat izvor željeza, ali im se često dodaje sumpor da zadrže narančastu boju kao i svježe marelice. Ako uzmete suhe marelice, bolje su one koje su smeđe jer su sušene bez prethodnog dodavanja sumpora! Ali pazite, polovica suhe marelice ima jednaku energetsku vrijednost kao jedna svježa! Marelice su jednostavno idealne za pripremuizvrsne domaće marmelade ili džema, i dobro će doći za obogaćenje užine dojenčeta ili djeteta zimi. Marelice možete i zamrznuti, najbolje je da izvadite koštice i spremite polovice te ih zimi upotrijebite za kompot ili pripremu voćne kašice.

Breskve i nektarine

Breskve i nektarine srodna su vrsta, jedino što breskve imaju dlakavu kožicu, a nektarine glatku. Domovina breskve je Kina, a nektarine Perzija, zato je neki nazivaju perzijskom šljivom. Riječ šljiva upotrebljava se zbog glatke kožice kod nektarine.

Breskve su ukusne, a njihova energetska vrijednost je mala: 60 kcal/250 kJ u 100 g. Mala djeca jednom breskvom zadovolje cjelodnevne potrebe za vitaminom C, a osim toga breskva sadrži i nešto vitamina A i B. Sadrži prehrambena vlakna i odlična je u sprječavanju zatvora. Nektarina ima nešto manju energetsku vrijednost (45 kcal/188 kJ u 100 g), ali je dobar izvor kalija i fosfora te vitamina A i C.

I breskve i nektarine najbolje su svježe, nekoliko dana mogu se čuvati u hladnjaku, a izdržat će dugo narezane na kriške u zamrzivaču. Zimi od njih možemo pripremiti osvježavajući kompot, ali na žalost za vrijeme zamrzavanja gube dobar dio vitamina.

Maline


Maline spadaju u botaničku skupinu za koju je karakteristično trnovito grmlje. Dobro uspijevaju u hladnom, vlažnom podneblju Europe, Azije i čak Aljaske. Neke sorte malina koje dobro uspijevaju u suhim i toplijim uvjetima uzgajaju se i u Sjevernoj Americi.

Maline su, kao što je karakteristično za tu skupinu, dobar izvor vitamina C, kalija, nijacina i riboflavina te vlakana. Imaju malu hranjivu vrijednost, samo 25 kcal (105 kJ)/100 g.

Na žalost, hranjiva vrijednost malina brzo se smanjuje nakon branja, zato ih treba što prije pojesti kad se uberu i u hladnjaku se ne smiju čuvati više od dva dana. Radije ih zamrznimo. Naime plodovi nakon odmrzavanja ostaju kakvi su bili prije zamrzavanja. Maline se peru samo ako je to nužno potrebno. Vrlo su rijetko prljave (naravno, za malu djecu ih ipak operite, pogotovo ako ih niste brali sami). Dobro se mogu kombinirati s drugim voćem, npr. kruškom ili dinjom. Lagano propirjane maline svojom aromom i okusom obogatit će čašu jogurta ili žitnu kašicu. Budući da maline kao i ostalo bobičasto voće sadrže puno pektina, dobre su i za marmeladu ili žele.

Dinje

Slatke dinje spadaju u veliku obitelj tikava, u koju spadaju i krastavci, buće i tikvice. Domovine dinje su Afrika i Azija, a u Kini ih poznaju već tri tisućljeća. U Europu, točnije u Španjolsku, donesene su iz Afrike, odakle su se širile u Italiju i Francusku. Kristofor Kolumbo odnio ih je čak sa sobom u Ameriku.

Dinja sadrži jako puno vode i ima malu energetsku vrijednost, 30 kcal/125 kJ u 100 g. Što je meso aromatičnije narančaste boje, sadrži više korisnoga karotena (antioksidant).

Dinje se dijele na ljetne sorte koje imaju smećkastu izbrazdanu koru i zimske sorte koje imaju glatku, svjetložutu koru i blijedo, sočno meso. Najpoznatija je sorta ljetnih dinja kantalupe (ime su dobile po talijanskom gradiću Cantalupo), koja ima koru u obliku smećkaste mreže. Dobro zrela je dinja koja se kod peteljke na pritisak palca lagano udubljuje, ali ne previše jer to znači da je već počela gnjiti. .

Lubenice

Lubenica je puno veća od dinje, a može biti okrugla ili ovalna. Najveće lubenice imaju i po 15 kg. Lubenica ima čvrstu tamnozelenu koru sa svjetlijim zelenim šarama, a neke vrste nemaju svjetlije pruge. Aroma mesa lubenice puno je neizraženija od dinje, a usprkos tome, ako je dobro ohlađena, pravo je osvježenje u vrućim ljetnim danima.

Domovinom lubenica smatra se Indija, ali je također moguće da potječe iz tropske Afrike. U Europu je stigla tek u 13. stoljeću i u Italiji se smatra simbolom mučeništva svetog Lovre, zaštitnika kuhara. Zato se na dan Sv. Lovre 10. kolovoza u Firenci svake godine održava festival lubenica.

Klasična prugasta lubenica spada u sortu Tigar i ima vatreno crveno meso, koje je od svih vrsta lubenica najaromatičnije. Poznata je i vrsta zlatna lubenica, koja ima živo žuto meso i nježan okus. Posljednjih godina i kod nas se javlja sorta Sugar baby, manje lubenice koje ne teže više od 2–3 kg, a imaju tamnozelenu koru bez pruga i slatko crveno meso. Poput dinje, i lubenica ima malu energetsku vrijednost, 30 kcal/125 kJ u 100 g.

Kad je ponudimo maloj djeci, pazimo da očistimo koštice da ne bi slučajno koja skrenula u dušnik.

Grozdje

Grožđe je jedno od najstarijih vrsta voća. Naime, raslo je još u kameno doba na Kavkazu. Čovjek je vrlo rano otkrio da iz njega može dobiti ukusan sok, koji je nakon završene fermentacije još ukusniji (vino). Bobice grožđa rastu na vinovoj lozi u visećim grozdovima koji su zelene, blijedo žute, plavkaste, ljubičaste ili crvene boje.

Grožđe je jedna od najhranjivijih vrsta voća jer sadrži puno prirodnog šećera, kalij, željezo, vlakna i ima dvostruko veću energetsku vrijednost (80 kcal/335 kJ u 100 g) od jabuke ili kruške.

Što se tiče sorte grožđa, postoje bijele sorte i crne sorte. Po svrsi uporabe strogo razlikujemo stolne sorte od vinskih sorti. Kod stolnih sorti poznajemo one s košticama i one bez njih. Najbolja je sorta stolnog grožđa muškatno grožđe, koje nema koštice, a ima velike bobice prekrasnog mirisa i okusa. Prepoznajemo ga i po tome što se prodaje sigurno omotan u mekan papir da ne izgubi prelijepi izgled opne grožđa.

Rabarbara

Rabarbara je povrće, a ne voće i srodnik je kiselice. Jestive su mesnate peteljke listova, koje su sočne i kisele istodobno. Listovi rabarbare otrovni su jer sadrže puno oksalne kiseline. Rabarbara je pravo ljetno povrće koje se većinom jede kao voće. Peteljke listova zelene su do ljubičastoružičaste boje, ove druge su puno ukusnije.

Domovina rabarbare je Sibir. Spada u namirnice s najmanjom energetskom vrijednošću, ima, naime, samo 7 kcal/29 kJ u 100 g.

Sadrži znatnu količinu kalcija, kalija i vitamina B1. Pripisuju joj se i laksativna svojstva.

Rabarbara se upotrebljava kod male djece kao dodatak kompotu od jabuka. Ako kompotu od rabarbare dodamo malo banane, ne treba dodavati šećer, a okus novonastale kašice jednostavno je božanski. Rabarbara se može blanširati i zamrznuti te upotrebljavati u zimsko vrijeme kad je dostupno manje raznovrsnog voća i povrća.

Alergija ili laktozna netolerancija?

Nepodnošenje kravljeg mlijeka relativno je čest problem kod djece. Međutim, nije isto ima li vaše dijete alergiju ili netoleranciju.

Pročitaj članak
Tajana Würth
Tajana Würth,
stručna suradnica za Novalac

Pravila hranjenja bebe na bočicu

Hranjenje bebe na početku može izgledati vrlo jednostavno, ali se roditeljima kod te teme nameće puno pitanja: "Kakvu bočicu odabrati?", "Kako odabrati dudu?", "Kako će beba podrignuti?" ...

Pročitaj članak
Tajana Würth
Tajana Würth,
stručna suradnica za Novalac
Članci o prehrani dojenčadi