Žitarice u prehrani djece

Žitarice u prehrani jedan su od najboljih izvora lako i brzo dostupne energije, zbog čega, ako se prisjetimo piramide pravilne prehrane, čine upravo temelj uravnoteženog jelovnika.

Kada govorimo o prehrani dojenčeta i našoj kulturi dohrane, žitarice, uz voće i povrće, sve češće postaju prvi odabir prilikom uvođenja novih namirnica u djetetovu prehranu. Naime, početno razdoblje uvođenja krutih namirnica u prehranu dojenčeta poklapa se s fazom ubrzanog rasta i razvoja. Posljedično, zbog povećanih energetskih i nutritivnih potreba te nemogućnosti unosa velike količine hrane, obroci trebaju biti adekvatne nutritivne gustoće, a bebi koja se sve više aktivno kreće to će osigurati upravo žitne kašice.

Ne bi li dobila jasnu sliku i točniju informaciju, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) provela je 2006. godine multicentrično istraživanje koje je uključilo zemlje cijeloga svijeta, a u kojemu su se, kroz prehrambene upitnike, utvrdili obrasci dohrane i prehrane djece različitih etničkih i kulturoloških skupina. Rezultati istraživanja utvrdili su da su žitarice najčešća skupina namirnica kojom se započinje dohrana.

Budući da se posljednjih godina pojavljuje sve veći broj dijagnoza celijakije, kada se radi o uvođenju žitarica u prehranu djeteta, često se postavlja pitanje kad i koju žitaricu odabrati.

Novija istraživanja dala su smjernicu: prvi odabir neka bude usmjeren na one žitarice koje ne sadrže bjelančevinu gluten, a najčešće su riža, kukuruz i proso. Zbog mogućnosti sprječavanja pojave celijakije, prijašnja istraživanja promovirala su što kasnije uvođenje namirnica koje sadrže gluten, prvenstveno pšeničnih pahuljica, pšeničnog griza, zatim zobenih pahuljica te ječmenih i raženih pahuljica. Međutim, prema najnovijim studijama i metaanalizama, smatra se da za to nema potrebe. Naime, pretjerana odgoda, jednako kao i prerano uvođenje glutenskih izvora u dohranu može imati loše posljedice na zdravlje djeteta te utjecati na povećani rizik od razvoja glutenske enteropatije, odnosno celijakije.

U SAD-u je provedeno prospektivno opservacijsko istraživanje poznato kao „DAISY“, u kojemu je zaključeno da uvođenje glutenskih namirnica u prva tri mjeseca života, jednako kao i njihovo odgođeno uvođenje (nakon sedmog mjeseca života), značajno povećava rizik od pojavnosti celijakije u usporedbi s uvođenjem pšenice, ječma, raži i zobi u razdoblju između navršenog četvrtog i šestog mjeseca. Taj stav podržala je i Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA), koja na temelju pregledanih članaka i metaanaliza nastalih u velikom istraživačkom razdoblju (1966.–2004.) navodi da je kontinuirano dojenje tijekom i nakon uvođenja glutena ključni čimbenik smanjenja rizika od razvoja celijakije i dijabetesa tipa I u djece. Upravo je to i službeni stav ESPGHAN-ove komisije koja je dala smjernice za dohranu dojenčadi; u njima zaključuje da je postupno uvođenje malih količina glutena, uz dojenje, ne prije četvrtog, ali ni nakon sedmog mjeseca, najbolji način smanjenja rizika razvoja celijakije, dijabetesa tipa I te alergije na pšenicu, ječam, raž i zob.

Cjelovite žitarice izvor su prehrambenih vlakana

Kao i kod odraslih i u dječjoj dobi nakon navršene prve godine života preporučuje se raznolik odabir žitarica cjelovitog zrna. Na taj način djetetova prehrana obogaćuje se dodatnim nutrijentima: ugljikohidratima, biljnim bjelančevinama i mineralima sadržanim u opni zrna. Cjelovite žitarice općenito su poznate kao bogat izvor prehrambenih vlakana, za koje se dobro zna da su ključni faktor regulacije probave i dobar izvor vitamina B-skupine. Upravo je iz tog razloga USDA u svojim novim smjernicama o pravilnom načinu prehrane, MyPlate, cjelovitim žitaricama namijenila gotovo četvrtinu tanjura, odnosno uobičajenog obroka, što ih i dalje čini osnovom uravnotežene i raznolike prehrane.

Uz žitarice kao što su kukuruz, riža, pšenica, ječam, raž, zob i proso, koje se uobičajeno koriste u prehrani našeg podneblja, sve popularnije postaju one nešto manje poznatog imena i porijekla. Heljda, amarant i kvinoja zapravo spadaju u grupu pseudožitarica, odnosno nepravih žitarica, a s nutricionističkog stajališta zanimljive su zbog svog aminokiselinskog sastava i bogatog sadržaja mikronutrijenata.

Porijeklom iz Azije, heljda se uglavnom konzumira u sjevernim zemljama Europe. Te trokutaste sjemenke odličan su izvor čak osam esencijalnih aminokiselina, vlakana te minerala mangana i magnezija, a mljevene, skuhane, u kombinaciji s kukuruznom krupicom čine izvrsnu, hranjivu i energetski bogatu žitnu kašicu. Ipak, treba biti oprezan. Naime, zabilježeni su slučajevi alergijskih reakcija nastalih konzumacijom heljde, stoga se savjetuje, osobito u djece koja imaju alergiju, tu pseudožitaricu opreznije uvoditi u prehranu.

Amarant, sveta biljka antičkih Grka, u prehrani djeteta bit će lako probavljiv izvor bjelančevina. Zanimljivo je da kao biljka ima izrazito bogat sadržaj kalcija i željeza, zbog čega se, u cilju dobivanja iznimno hranjivog obroka, uspješno kombinira sa žitaricama poput riže i zelenim lisnatim povrćem kao što su blitva i špinat.

Sadržaj vlakana tipičan je za sve, one „prave“, ali i one „neprave“ žitarice, no kada se govori o kvinoji, naglasak je na onima topivim u vodi, inače svojstvenim voću i povrću. Upravo iz tog razloga kvinoja se, što se tiče regulacije stolice, savjetuje koristiti u pripremi dječje kašice „koja otvara“. Taj obrok olakšat će djeci pražnjenje crijeva i pritom osigurati tijelu iznimno dobar izvor bjelančevina, vitamina E i B2.

Iako su žitarice temelj pravilne prehrane, bez obzira na to je li riječ o žitaricama ili pseudožitaricama, njihova hranjivost samostalno nije dostatna za pravilan rast i razvoj djeteta, zato ih je, da bi se postigla uravnoteženost i raznolikost, nužno kombinirati s ostalim skupinama namirnica. Nutritivno bogati i energetski dostatno šareni jelovnici mogu uz voće, povrće i osnovne izvore bjelančevina, umjesto često dosadnog i uobičajenog priloga, sadržavati obilje različitih vrsta žitarica i njihovih proizvoda.

Uspostavljanje dojenja

Najbolje je započeti dojenje što prije nakon porođaja; u rodilištu će vam preporučiti i omogućiti prvo dojenje u porođajnoj sobi.

Pročitaj članak
Uredništvo Novalac
Uredništvo Novalac,

Kako sigurno pripremiti mliječnu hranu s vodom?

Dodavanje veće količine vode u mliječnu hranu od preporučene radi uštede na mliječnoj hrani ili davanje vode djetetu umjesto obroka može prouzročiti opasno stanje koje zovemo otrovanje vodom.

Pročitaj članak
Uredništvo Novalac
Uredništvo Novalac,
Članci o prehrani dojenčadi