Početna > Zanimljivo > Odgoj djece

Odgoj djece

Prije nego što počnemo govoriti o tome kada i kako odgajati, moramo najprije odgovoriti na pitanje što je uopće cilj odgoja i što njime roditelji žele postići. Svaki roditelj sigurno će različito definirati cilj odgoja, ali najvjerojatnije većina želi odgajati sretno dijete koje će kasnije biti sposobno za samostalan život.

Kada početi odgajati?

Odnos između roditelja i djeteta počinje se oblikovati odmah nakon rođenja djeteta. Osjećaj sigurnosti i voljenosti u obitelji čine osnovu za oblikovanje pozitivne slike o sebi kod djeteta (to je nužan element za sreću u zreloj dobi). Odgoj dakle započinje (ako uvažavamo prethodno postavljeni cilj) već nakon djetetova rođenja. Da budemo jasniji, o odgoju u strogom smislu riječi počinjemo govoriti nakon navršene prve godine. U to vrijeme prvi se put javlja potreba za postavljanjem ograničenja djetetu, to je naime razdoblje kada se počinje samostalno kretati. Dok samostalno istražuje okolinu, dijete se prvi put susreće s ograničenjima koja počinju postavljati roditelji (npr. dijete pomiče ruku prema vrućem predmetu, a roditelj mu spriječi da ga dodirne da se ne bi opeklo). Osim toga u toj dobi mališan već može razumjeti i poštivati neka ograničenja, a dojenče to još ne može.

Kako se prihvatiti odgoja?

Još nedavno smatralo se da je »čvrsta ruka« najbolji način odgoja i najvjerojatnije je istina da je dijete najlakše podrediti tako da mu nametnemo svoju moć. Međutim, društvo se mijenja, raste i nasilje je postalo nepoželjno. Tjelesno kažnjavanje djece zabranjeno je i mnogi odrasli pitaju se kako uopće odgajati i čime. Kao odgovor na prestrog i nasilan odgoj u prošlosti razvio se permisivni oblik odgoja, koji je djetetu ostavljao potpunu slobodu, što se kasnije pokazalo isto tako neprimjerenim kao i prevelika strogost, odnosno pretjerano nametanje moći od strane roditelja. U poplavi različitih pristupa odgoju koji pružaju različite tehnike rada s djecom roditelji i drugi odrasli koji rade s djecom često se pitaju koji je pravi način i koju metodu odabrati. Najvjerojatnije je odgovor da ne postoji jedan recept za dobar odgoj, jedna jedina metoda, tehnika koja bi riješila sve probleme i vrijedila zauvijek. Budući da se društvo neprestano mijenja (a iz cilja odgoja proizlazi da dijete odgajamo u odrasloga koji će biti sposoban samostalno živjeti), naravno da se i način odgajanja mijenja. Osim toga djeca se međusobno razlikuju po temperamentu već nakon rođenja, a kasnije se te razlike još više povećavaju zbog razlika u okolinama u kojima rastu. Međutim, usprkos tome odrasli kao nit vodilju u odgoju mogu uzeti nekoliko »pravila« koja proizlaze iz djetetovih potreba, njegovog razvoja.

Kad se dijete rodi, ne zna ništa o društvu u kojem se rodilo i u kojem će s vremenom morati samostalno živjeti. Kako ćemo ga dakle to naučiti? Većina odraslih na to pitanje odgovara nabrajanjem: vlastiti primjer, objašnjenje zahtjeva, ciljeva, pravila, granica koje vrijede u ovom društvu, pohvala, nagrada, kritika ponašanja i kazna. Ako u ta komunikacijska sredstva uključimo još i okolinu (i fizičku i socijalnu) u kojoj se dijete osjeća voljenim, prihvaćenim i posve sigurnim, o odgoju smo vjerojatno rekli sve.

Zlatna pravila odgoja

Nemoguće je sastaviti recept koji bi u odgoju služio svim roditeljima i bio primjeren za svu djecu. Ipak možemo izvesti nekakva »zlatna pravila odgoja« koja roditeljima pomažu kao usmjerenje na osnovi kojega grade svoj način odgoja. Osim ljubavi i osjećaja sigurnosti koji su djetetu nužno potrebni za nesmetan razvoj vrijedi zapamtiti i sljedeće:

  • Pohvala u odgoju mora biti pravilo, a ne izuzetak. Njezina funkcija je povratna informacija o djetetovom prihvatljivom ponašanju. Izgovaramo je da djetetu potvrdimo da je to što radi u društvu poželjno i da to može raditi i ubuduće. Posebno treba istaknuti pohvalu namijenjenu djetetu kao osobi (npr. Ti si jako dobar dječak.), a ne samo djetetovom željenom ponašanju. Ona naime djetetu pomaže oblikovati pozitivnu sliku o sebi.
  • Ciljevi, zahtjevi, ograničenja koja djetetu postavljamo moraju biti usklađeni s njegovim sposobnostima. Preniski ciljevi za dijete nisu izazov i ne vode do ostvarenja djetetovog potencijala, a previsoki ciljevi izazivaju previše negativnih iskustava i mogu loše utjecati na djetetovu sliku o sebi.
  • Kad se dijete ne ponaša sukladno pravilima ili dogovorima, potrebna mu je povratna informacija o tome. Važno je da se kritika uvijek odnosi samo na djetetovo ponašanje, a nikako na njega kao osobu (nikada: Ti si zločesta djevojčica., nego: To što si učinila nije u redu.). Mora također sadržavati obrazloženje zašto je ponašanje neprimjereno, kakve su njegove posljedice i kakvo je ponašanje u danoj situaciji poželjno, odnosno očekivano jer će samo tako dijete iz njega moći nešto naučiti.

Važno je imati taj dugoročni cilj odgoja uvijek na umu, često se naime događa da smo kao roditelji u dilemi što učiniti i kako reagirati na neko djetetovo ponašanje. Tada često pomaže udaljiti se od sadašnje situacije i upitati se kako će trenutačna reakcija roditelja doprinijeti tome da dijete postane sretna odrasla osoba koja će biti sposobna samostalno živjeti. Upravo taj odmak u budućnost često roditelju omogućuje uvid u trenutačnu situaciju i posljedično odgovarajuću reakciju.

Uspostavljanje dojenja

Najbolje je započeti dojenje što prije nakon porođaja; u rodilištu će vam preporučiti i omogućiti prvo dojenje u porođajnoj sobi.

Pročitaj članak
Uredništvo Novalac
Uredništvo Novalac,

Kako sigurno pripremiti mliječnu hranu s vodom?

Dodavanje veće količine vode u mliječnu hranu od preporučene radi uštede na mliječnoj hrani ili davanje vode djetetu umjesto obroka može prouzročiti opasno stanje koje zovemo otrovanje vodom.

Pročitaj članak
Uredništvo Novalac
Uredništvo Novalac,
Članci o prehrani dojenčadi