Dora Zrinski Petrović, univ. bacc. psych.
Centar za reproduktivno mentalno zdravlje, Zagreb

Mentalno zdravlje u trudnoći i nakon porođaja

Mentalno zdravlje možemo definirati kao psihološku dobrobit, stanje u kojem osoba ostvaruje svoj puni potencijal i može se uspješno nositi sa životnim uzročnicima stresa. (WHO, 2022.) Ono nije nešto što osoba ima ili nema, već je to kontinuum. Jednako kao i fizičko zdravlje mentalno zdravlje može biti narušeno u nekim trenucima u životu, no to ne znači kako se na njemu ne može raditi i poboljšati ga. Mentalno zdravlje može se obnoviti te ga osoba može jačati pomoću psihološke podrške i rada na sebi.

Kao uži pojam reproduktivno mentalno zdravlje definira se kao biopsihosocijalno zdravlje i dobrobit u razdoblju od menarhe (prve mjesečnice) do menopauze, a ono uključuje i razdoblja trudnoće te babinja. (Nakić Radoš, 2016.) Zanimljivo je kako se ono ne odnosi samo na žene, već i na njihove partnere i djecu.

Teškoće mentalnog zdravlja normalna su pojava u bilo kojem razdoblju života i mogu pogoditi svaku osobu. Iz tog razloga nije neuobičajeno da se problemi mentalnog zdravlja mogu javiti i u osjetljivim razdobljima trudnoće i roditeljstva. Istraživanja pokazuju kako svaka peta žena ima probleme psihičkog zdravlja u trudnoći i 12 mjeseci nakon porođaja. (Bauer i sur., 2014.)

U prvih deset dana nakon porođaja može se javiti poslijeporođajna tuga (engl. baby blues). To je vrlo učestalo stanje koje u prosjeku pogađa oko 60–80 % žena. (Turabian, 2019.) Prema trajanju i simptomima najblaže je stanje nakon porođaja i nije riječ o psihičkom poremećaju. Karakteriziraju ga plakanje bez pravog razloga, iznenadne promjene raspoloženja, umor, teškoće sa spavanjem i slab apetit, a prevladava se uz podršku bližnjih.

Depresija u trudnoći i nakon porođaja izražena je kod 12–18 % žena. (Hahn-Holbrook i sur., 2018.) Neki od simptoma koji je karakteriziraju: sniženo i depresivno raspoloženje, promjene u apetitu i spavanju, nezainteresiranost za aktivnosti koje su osobu prije veselile, osjećaj krivnje, teškoće koncentriranja i zabrinutost.

Podjednako učestalo kao i depresija javljaju se i različiti problemi iz anksioznog spektra. Primjerice, 15 % prvorotkinja ima klinički značajan strah od porođaja, (Jokić-Begić i sur., 2014.) a generalizirani anksiozni poremećaj može se javiti kod oko 4 % majki (Wenzel i sur., 2005.). Opsesivno-kompulzivni poremećaj pojavljuje se kod 4 % žena nakon porođaja. (Brockington i sur., 2006.) Karakteriziraju ga ponavljajuće misli i/ili radnje (opsesije i/ili kompulzije), strah za dobrobit novorođenčeta, misli da će dijete slučajno ispasti iz njezinih ruku ili da će ga majka ogrepsti noktima ili ozlijediti.

Traumatsko iskustvo porođaja doživi svaka četvrta rodilja (Nakić Radoš i sur., 2020.), a posttraumatski stresni poremećaj nakon porođaja javlja se kod 3 % žena (Yildiz i sur., 2017.). Karakteriziraju ga neugodni osjećaji, percepcija života u opasnosti, strah, tjelesna uznemirenost, izbjegavanje, podsjećanje na traumu i ponavljanje traume.

Anksioznost ili tjeskobu opisuju zabrinutost, teškoće koncentriranja i zapamćivanja, izražen strah, negativne emocije, umor, teškoće spavanja i dr. Važno je naglasiti kako su zabrinutost i tjeskoba normalni osjećaji tijekom trudnoće i roditeljstva (Goldfinger i sur., 2019.), pogotovo za prvorotkinje. Primjerice, 35 % trudnica ima izražene anksiozne simptome. (Nakić Radoš i sur., 2018.) No u trenutku kada oni ometaju svakodnevno funkcioniranje, treba potražiti pomoć.

Na 1000 porođaja kod 1 do 2 rodilje može se javiti poslijeporođajna psihoza. (VanderKruik i sur., 2017.) To je vrlo ozbiljno stanje koje zahtijeva neposredno psihijatrijsko liječenje. Specifično je po povišenom raspoloženju s izmjenama depresivnog raspoloženja, psihotičnim simptoma, nemiru, nasilnim mislima usmjerenim prema sebi ili djetetu te opsesivnim mislima i zabludama koje su povezane s djetetom. Liječenje poslijeporođajne psihoze nužno je i neodgodivo.

Mentalno zdravlje možemo ojačati na nekoliko načina. (Ćavar, 2021.) Jedan je od njih dijeljenjem misli, briga i osjećaja s bliskim osobama, što djeluje vrlo povoljno i na odnos i na očuvanje mentalnog zdravlja. Fizička aktivnost, zdrava prehrana, dovoljno sna i održavanje rutine također pomažu. Dosljedna rutina daje osjećaj sigurnosti i ugode, koje djeluju povoljno na psihičko zdravlje. Također može pomoći vježbanje usredotočene svjesnosti te samosuosjećanja, a jedan od načina kako to možete učiniti jest odvajanje nekoliko minuta u danu za kratke vježbe disanja te usvajanja nekritizirajućeg i nježnog samogovora (poput „Nitko nije savršen“; „Svi ponekad imaju teškoće“; „Dobro ti ide“).

Nažalost, svijest o mentalnom zdravlju u trudnoći i nakon porođaja još uvijek je nedovoljno jaka. Žene često ne znaju prepoznati simptome ili čak i ako znaju, zbog straha od osude, kritiziranja ili neprihvaćanja vlastitog stanja ne potraže pomoć. Stoga bismo htjeli da nakon čitanja ovog članka sa sobom ponesete vrlo važnu poruku, a to je da niste sami i da mnoge trudnice i majke doživljavaju teškoće mentalnog zdravlja u razdoblju trudnoće i majčinstva. Pomoći uvijek ima, a psihičke teškoće i teški dani neće trajati zauvijek. Važno je prepoznati da imamo problem, osloniti se na nama bliske osobe te potražiti podršku i pomoć stručnjaka.

Teškoće mentalnog zdravlja ne definiraju vas kao majku i osobu. Vi ste predivno biće, koje je puno veće i puno više od svojih misli, emocija, briga i problema. Trudnoća i majčinstvo razdoblja su popraćena nizom promjena, zato uz oslanjanje na bliske osobe budite nježne prema sebi te mislite na sebe i svoju dobrobit. Također, nemojte se ustručavati potražiti pomoć ako primijetite da vam je potrebna.

Uredila: izv. prof. dr. sc. Sandra Nakić Radoš, univ. spec. clin. psych.
Centar za reproduktivno mentalno zdravlje, Zagreb

Literatura:

Bauer, A., Parsonage, M., Knapp, M., Iemmi, V., Adelaja, B., Hogg, S. (2014). The costs of perinatal mental health problems. London: Centre for Mental Health and London School of Economics, 44. http://eprints.lse.ac.uk/id/eprint/59885

Brockington, I. F., Macdonald, E., Wainscott, G. (2006). Anxiety, obsessions and morbid preoccupations in pregnancy and the puerperium. Archives of Women’s Mental Health, 9, 253-263. https://doi.org/10.1007/s00737-006-0134-z

Ćavar, F. (14. svibnja 2021). Očuvanje mentalnog zdravlja.

Goldfinger, C., Green, S. M., Furtado, M., McCabe, R. E. (2020). Characterizing the nature of worry in a sample of perinatal women with generalized anxiety disorder. Clinical Psychology & Psychotherapy, 27(2), 136-145. https://doi.org/10.1002/cpp.2413

Hahn-Holbrook, J., Cornwell-Hinrichs, T., Anaya, I. (2018). Economic and health predictors of national postpartum depression prevalence: a systematic review, meta-analysis, and meta-regression of 291 studies from 56 countries. Frontiers in Psychiatry, 8, 248. https://doi.org/10.3389/fpsyt.2017.00248

Jokić-Begić, N., Žigić, L., Nakić Radoš, S. (2014). Anxiety and anxiety sensitivity as predictors of fear of childbirth: Different patterns for nulliparous and parous women. Journal of Psychosomatic Obstetrics & Gynecology, 35(1), 22-28. https://doi.org/10.3109/0167482X.2013.866647

Nakić Radiš, S. (2016). III. simpozij: Reproduktivno mentalno zdravlje. U Z. Penezić i sur. (Ur.), XX. dani psihologije u Zadru. Zadar, Hrvatska: Sveučilište u Zadru.

Nakić Radoš, S., Matijaš, M., Kuhar, L., Anđelinović, M., Ayers, S. (2020). Measuring and conceptualizing PTSD following childbirth: Validation of the City Birth Trauma Scale. Psychological Trauma: Theory, Research, Practice, and Policy, 12(2), 147-155. https://doi.org/10.1037/tra0000501

Nakić Radoš, S., Tadinac, M., Herman, R. (2018). Anxiety during pregnancy and postpartum: Course, predictors, and comorbidity with postpartum depression. Acta Clinica Croatica, 57(1), 39-51. https://doi.org/10.20471/acc.2018.57.01.05

Turabian, J. (2019). Antenatal and Postnatal Depression: General Medicine Tools to Address Them. International Journal of Women’s Health care and Gynecology, 1(2): 108. https://www.researchgate.net/publication/335652691

VanderKruik, R., Barreix, M., Chou, D., Allen, T., Say, L., Cohen, L. S. (2017). The global prevalence of postpartum psychosis: a systematic review. BMC Psychiatry, 17(1), 272. https://doi.org/10.1186/s12888-017-1427-7

Wenzel, A., Haugen, E. N., Jackson, L. C., Brendle, J. R. (2005). Anxiety symptoms and disorders at eight weeks postpartum. Anxiety Disorders, 19, 295-311. https://doi.org/10.1016/j.janxdis.2004.04.001

World Health Organization (17. lipnja 2022.). Mental health. https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/mental-health-strengthening-our-response

Yildiz, P. D., Ayers, S., Phillips, L. (2017). The prevalence of posttraumatic stress disorder in pregnancy and after birth: A systematic review and meta-analysis. Journal of Affective Disorders, 208, 634-645. https://doi.org/10.1016/j.jad.2016.10.009