Igre i igračke koje potiču djetetov psihički razvoj u prvoj godini života
U članku će biti predstavljene igre i igračke koje su u prvoj godini aktualne za dijete te mu pomažu u razvoju nekih psihičkih i motoričkih sposobnosti. Članak će roditeljima pomoći u odabiru odgovarajućih igračaka za dijete, a prije svega omogućiti bolje razumijevanje razvoja dojenčeta.
Prva tri mjeseca života
Ispitivanja su pokazala da dijete odmah nakon rođenja zanima njegova okolina, a najradije promatra ljudsko lice. Zato su u prva tri mjeseca najprimjerenije igre vezane uz lice, komunikaciju i tjelesni kontakt. Djetetova sposobnost socijalnog osmijeha, sposobnost imitiranja izraza lica i razvoj prvog oblika konverzacije pružaju roditeljima puno mogućnosti za igru s dojenčetom. Igre imitiranja izraza lica i verbalno poticanje djeteta na uzajamnu komunikaciju s roditeljem potiču dijete na vokalizaciju. Pjevanje pjesmica i pričanje priča za dojenče su korisne i zabavne igre kroz koje se dijete upoznaje s govornom aktivnošću. Osim toga pjevanje i pričanje smiruju dijete.
Iako dojenče u prva tri mjeseca još nema razvijene motoričke sposobnosti za zahtjevnije rukovanje predmetima, odmah nakon rođenja jako je važno da dojenče okružuju raznoliki predmeti, koji putem različitih osjetila potiču djetetovu moždanu aktivnost. Odmah nakon rođenja dojenče vrlo rado promatra žive boje, predmete koji se kreću i ispuštaju zanimljive zvukove, jer mu pružaju zadovoljstvo i dodatno potiču razvoj njegovog uma. Zato je dobro da krevetić novorođenčeta, odnosno dojenčeta okružuju šareni predmeti i da su iznad krevetića obješene razne zvečke, igračke koje prilikom dodira ispuštaju zvuk i slično.
Budući da dojenče u tom razdoblju još nije motorički sposobno za aktivno istraživanje predmeta i njihovih svojstava (još nema dovoljno razvijene ručne spretnosti da bi moglo precizno rukovati predmetima, okretati ih, premještati i sl.), ali promatranjem može naučiti neke osnovne zakonitosti predmetnog svijeta, dobro je više puta dovesti dijete u situaciju gdje može promatrati kako drugi rukuju predmetima (npr. gledati odraslog kako mu pokazuje predmete, kako ih pomiče, baca u zrak...).
Razdoblje između trećeg i šestog mjeseca
Sposobnosti dojenčeta za rukovanje predmetima brzo napreduju, zato su u tom razdoblju najprimjerenije igre koje uključuju rukovanje predmetima, skrivanje predmeta i slične igre koje uključuju predmete. Dojenče je nakon četvrtog mjeseca već sposobno imitirati aktivnosti koje na predmetima izvode drugi (samo one aktivnosti koje predmetima može izvoditi i samostalno), zato su za to razdoblje primjerene i igre uzajamnog imitiranja, rukovanja predmetima (npr. mahanje predmetima, bacanje ili premještanje predmeta...).
Dojenče je kod aktivnosti s predmetima usmjereno prije svega na istraživanje. Zato su za to razdoblje primjerene male i lagane igračke da ih dijete može uhvatiti. Istraživanje površine predmeta omogućuje djetetu razvijanje osjeta za opip pa su primjereni i predmeti različitih površina (više/manje hrapavi predmeti). Važno je također od kojega je materijala igračka jer dojenče stavlja igračke u usta (uzrok je između ostaloga i nicanje prvih zubi). Primjerene su igračke od mekše plastike (ključevi, kolutovi i drugi oblici), gumene životinje, koje prilikom pritiska proizvode različite zvukove i slično, a također i pamučne igračke, koje omogućuju jednostavno pranje i ne puštaju vlakna kao plišane igračke.
Razdoblje između šestog i devetog mjeseca
Nakon šestog mjeseca dojenče se počinje uključivati u kooperativne igre s odraslim (npr. igra prstima „mravi“ i „điha, konjiću“), što znači da je već sposobno sudjelovati u jednostavnim socijalnim igrama. Dojenče na primjer točno zna da će ga odrasli na kraju igre prstima poškakljati, ali surađuje s odraslim tako da pokušava prikriti svoja očekivanja. U socijalnoj komunikaciji dojenčad između sedmog i devetog mjeseca počinje upotrebljavati predmete. Pokazuju što sve znaju napraviti, nude ih drugima, a onda očekuju da će ih dobiti natrag.
Oko devetog mjeseca postupno se počinje razvijati sposobnost povezane pozornosti koja dojenčetu omogućuje da istodobno obrati pozornost na predmet i na svog suigrača, što prije toga nije moglo. Zato su za to razdoblje već primjerene uzajamne igre s predmetima (dodavanje, izmjenjivanje predmeta). Krajem tog razdoblja dojenče polako počinje shvaćati čemu služe neki predmeti. To će naučiti promatranjem svoje okoline. Zato su za to razdoblje već prikladne i igre imitiranja aktivnosti u svijetu odraslih.
Kao što je prikazano u prošlom članku, oko osmog mjeseca kod dojenčeta se javlja strah od odvajanja od roditelja, odnosno skrbnika. Igre tipa "ku-ku" i "gdje je", kod kojih se odrasli najprije izgube iz vidnog polja dojenčeta, a zatim se opet pojave u njemu ili lice dojenčeta, odnosno svoje lice pokriju i opet ga otkriju ili to napravi dojenče, pomažu mu pobijediti strah od odvajanja. Naime roditelj kroz igru dojenčetu postupno dokazuje da će mu se uvijek vratiti, što djetetu pruža osjećaj sigurnosti.
Što se tiče sposobnosti koje dojenče stječe, za to su razdoblje osobito primjerene igračke s funkcijom (automobili, lutke, telefon, lončići...), kocke, posudice koje se slažu jedna u drugu i slični predmeti. Primjerni su i predmeti koji se miču (npr. lopta) jer potiču dojenče na kretanje, puzanje i kasnije samostalno hodanje.
Razdoblje između devetog i dvanaestog mjeseca
Važan razvojni korak koji nastupa krajem prve godine života jest pojava simboličkih aktivnosti u igri. To znači da dojenče u igri počinje upotrebljavati igračke koje simboliziraju neke predmete iz stvarnosti, a upotrebljava ih kao da su pravi predmeti (npr. na uho nasloni slušalicu telefona igračke kao da u ruci drži pravi telefon). Dojenče dakle tijekom igre zamišlja da rukuje pravim predmetom iako zna da je to samo igračka. Da bismo to dojenčetu na početku razvoja simboličke igre što više olakšali, trebamo mu ponuditi igračke koje jako podsjećaju na stvarne predmete. Ispitivanja su naime pokazala da se u igri male djece češće javljaju simboličke aktivnosti kada se igraju igračkama sličnima predmetima iz stvarnosti nego kad se igraju manje strukturiranim igračkama.
Osim prikladnih igračaka za poticanje simboličkih aktivnosti važno je i sudjelovanje odraslog u igri. Pomoću objašnjenja i poticanja zrelijeg partnera u igri (to ne mora biti roditelj, može biti samo nekoliko godina stariji brat ili sestrica) mališani u igri upotrebljavaju više simboličkih aktivnosti nego kad se igraju sami, što potiče njihov razvoj.
Krajem prve godine u igri su važne aktivnosti i igračke (osobito predmeti koji se miču) koje potiču dijete na samostalan hod.
